Cinque Terre je skupina od pet malih mjesta na ligurskoj obali Italije, između gradova La Spezia i Levanto. To je sjeverozapad Italije, negdje između Genove i Toskane, na obali koja nije glamurozna poput Amalfija, ali je puno iskrenija i sirovija. Doslovno prevedeno, Cinque Terre znači “Pet zemalja”, i to su: Monterosso al Mare, Vernazza, Corniglia, Manarola i Riomaggiore, složeni jedan do drugog, kao da se drže za liticu da ne skliznu u more.
Do njih ne ideš autom. To je važno znati. Ceste postoje, ali su uske, zavojite i u praksi beskorisne za normalan obilazak. Parking gotovo da ne postoji, sela su zatvorena za promet, a ono malo što možeš autom, ne želiš. Pravi način je vlak. Većina ljudi dolazi do La Spezije, jer je to najbliži veći grad s vezama prema ostatku Italije. I mi na svojim izletima u Cinque Terre krećemo od tamo. Od tamo kreće i regionalni vlak koji vozi duž cijele obale i staje u svih pet sela. Putuješ tunelima kroz brdo i svakih par minuta diviš se novom prizoru. Drugi zaljev, druga stijena, druga boja kuća.
A boje su ozbiljna stvar. Fasade u Cinque Terre nisu samo “šarene zbog estetike”. Boje su bile način da ribari s mora prepoznaju svoj dom, čak i kad se vrate u sumrak. Danas to izgleda kao scenografija, ali nekad je imalo praktičnu svrhu. I dalje ima svoj red, nije da možeš ofarbati kuću kako ti padne na pamet.
Položaj sela je ono što najviše ostane u glavi. Ta nevjerojatna kombinacija stijene, mora i urbanog tkiva. Nema rive, nema šetnice od betona s klupama. Ovdje su kuće doslovno na stijeni. Stepenice, uske uličice, terasa na kojoj se suši rublje iznad restorana, pa izlaz na more koji je više rupa nego plaža.
Što je tako posebno u Cinque Terre
Svako mjesto ima svoj karakter. Monterosso je najveće i najpristupačnije, jedino s pravom šljunčanom plažom, pa je često izbor za one koji se žele i kupati. Vernazza ima staru utvrdu, mali trg uz luku i onaj tipični „italo“ ugođaj koji se više osjeća nego opisuje. Corniglia je potpuno drukčija. Nema pristup moru, smještena je visoko na stijeni i do nje vodi dugačak niz stepenica. Zato je i mirnija, s manje turista, ali s pogledom koji nadoknađuje sve. Manarola je najfotogeničnija, pogotovo u doba zalaska sunca kad cijela litica izgleda kao razglednica. Riomaggiore je najbliže La Speziji, ima strme ulice, usku luku i jako dobru hranu.
Između svih sela vozi vlak. Karte možeš uzeti za cijeli dan, pa samo ulaziš i izlaziš. Vožnja traje dvije do pet minuta, ovisno o ruti.
Oni koji vole hodanje, imaju još jednu opciju, staze iznad mora koje spajaju sela. Dio staza zna biti zatvoren zbog klizišta, ali kad su otvorene, hodanje uz vinograde i kroz maslinike s pogledom na more stvarno ostavlja dojam. Najpoznatija staza zove se Via dell’Amore. Povezuje Manarolu i Riomaggiore i nije prezahtjevna. Ali čak i bez planinarskih ambicija, šetnje unutar sela su dovoljne da vidiš koliko je ovo mjesto posebno.
Što se smještaja tiče, ako ne ideš na izlet s neke druge destinacije, ne očekuj velike hotele. Većina ponude su apartmani, sobe i manje obiteljske kuće. To znači da su mjesta ograničena. Ako tražiš wellness, concierge i doručak na devetom katu, ovo nije za tebe. Ako želiš miran balkon s pogledom i domaćina koji ti kaže gdje kupiti najbolju focacciu, jesi na pravom mjestu.
Hrana u Cinque Terre je jednostavna, svježa i lokalna. Jede se pesto genovese, riba, tjestenina, masline i limun, a pije vino iz vinograda koji doslovno rastu na padinama iznad sela.
Kad posjetiti Cinque Terre?
Cinque Terre je otvoren cijele godine, ali nije uvijek isto iskustvo. Ako dolaziš zbog kupanja i sunca, onda ciljaš na ljeto, od lipnja do rujna. U tom periodu sve radi, sve je dostupno i more je dovoljno toplo za kupanje. Monterosso, kao jedino selo s pravom plažom, tad je i najposjećenije. Ipak, treba znati da su srpanj i kolovoz jako popularni i zna biti gužva. Turista ima puno, staze znaju biti prenapučene, a cijene više.
Ako ne ideš zbog mora nego želiš šetati, jesti i doživjeti mjesta bez gužve, onda su travanj, svibanj i rujan najbolji izbor. Vrijeme je još uvijek stabilno, sve je otvoreno, ali se lakše diše. Rujan posebno dobro spaja sve. Još se možeš okupati, a atmosfera je već mirnija.
Listopad zna biti dobar, ali s više šanse za kišu. I dalje možeš sve vidjeti, samo treba biti spreman na to da neki dan možda nećeš moći šetati stazama zbog vremena. Zimi (studeni do veljače) je već druga priča. Vlakovi voze, sela su tu, ali mnogo toga ne radi. Restorani i trgovine znaju zatvarati do proljeća, a planinarske staze su često zatvorene zbog sigurnosti. Ipak, ako ti ne smetaju prazne ulice i hladnije vrijeme, možeš doživjeti sasvim drukčiju verziju Cinque Terre. Onu bez turista.
Za većinu putnika idealno vrijeme je između Uskrsa i kraja rujna, s time da ako voliš kombinirati more i istraživanje, rujan je zlatna sredina.
