Putovati u Meksiko zvuči egzotično, ali što vas zapravo čeka?
Kada smo prvi put odlučili organizirati putovanje u Meksiko, znali smo da nas čeka nešto posebno. No, stvarnost je nadmašila sva očekivanja. Meksiko je zemlja koja osvaja na prvi pogled. Od živopisnih gradova do drevnih ruševina i predivnih plaža. Želimo podijeliti s vama neka od naših iskustava i doživljaja s ovog nezaboravnog putovanja.
Put do Meksika je dug, ali vrijedi svake minute
Nećemo lagati. Let do Meksika traje. Polazak iz Zagreba, presjedanje u Istanbulu, pa dugi let preko oceana do Cancúna. Ali onaj trenutak kad izađeš iz aviona i pogodi te topli, vlažni zrak Kariba, znaš da si stigao negdje potpuno drugačije.
Naša prva postaja bila je Playa del Carmen, mali grad na obali Karipskog mora, na poluotoku Yucatán. Nije ogroman, nije ni preskup, ali ima baš sve: plaže, kafiće, laganu atmosferu i hrpu ljudi koji žive „mañana“ stilom. Sve polako, sve s osmijehom.
Prvi dojam? “Ajme, kako je ovdje lagan život.” Ljudi šetaju bosi, jede se direktno s ulice, sve miriši na kukuruze, začine i roštilj. Playa je dovoljno živa da ti ne bude dosadno, ali nikad toliko prenapučena da se osjećaš kao da si u turističkom lunaparku.
Ujutro kava i mango s tržnice, popodne hladna margarita u beach baru. Divota.
Nova godina pod palmama
Zaboravi na kapute, kišu i odbrojavanje pod pet slojeva odjeće. Doček Nove godine u Meksiku izgleda potpuno drugačije. Kratki rukavi, japanke, koktel u ruci i glazba iz beach bara koja svira umjesto vatrometa.
Nema stresa, nema planiranja “gdje ćemo za doček”, sve se nekako dogodi spontano. Ljudi su nasmijani, svi žele da ti Nova godina krene s dobrim vibrama. I to stvarno osjetiš.
Mi smo je dočekali doslovno s nogama u pijesku i glavom daleko od svakodnevnih briga. Bez šljokica, bez napucavanja. Samo iskreno veselje, toplo more i onaj osjećaj da si baš tamo gdje trebaš biti.
Majanski svijet nas je iskreno oduševio
Znaš ono kad nešto vidiš na slikama, ali ne očekuješ da će te uživo baš toliko „pogoditi“? E pa, Chichen Itza je baš to. Dođeš, staneš ispred te savršeno simetrične piramide, i odjednom te uhvati poštovanje prema ljudima koji su to izgradili prije više od tisuću godina. Bez strojeva, bez moderne tehnologije, a sve precizno kao švicarski sat.
Vodič nam je pokazao trik. Staneš ispred Hrama Kukulkana, pljesneš, a zvuk se odbije kao da ptica zove iznutra. Nije šala. Maye su znali s matematikom, zvukom, arhitekturom… i s prirodom.
Coba nas je ostavila bez daha. I doslovno i metaforički
Penjati se na piramidu usred džungle? Ne zvuči kao nešto što bi radio svaki dan. Iskreno, kad je vodič rekao da se penjemo, mnogi su prvo zakolutali očima. Ali kad kreneš uz te neravne, kamene stube i pogledaš prema vrhu, nešto te vuče da ideš dalje.
I kad napokon stigneš gore, sve ti postane jasno. Ispod tebe samo džungla. Nema gradova, nema ceste, nema ničega osim zelenila koje se proteže u nedogled. Tu i tamo čuješ pticu, ili majmuna. Sve drugo utihne.
I zaista, koliko je malo mjesta na svijetu gdje možeš doživjeti tako nešto.
Holbox, mjesto gdje se stresa jednostavno zaboravi
Ako ti je ikad palo na pamet pobjeći negdje gdje je sve sporije, tiše i jednostavnije, Holbox je to mjesto. Otok bez automobila, bez semafora, bez žurbe. Ljudi se voze u malim golf vozilima, ceste su od pijeska, a sve što čuješ su valovi, vjetar i poneka karipska pjesma iz daljine.
Ovdje smo jeli najbolje tortilje na cijelom putovanju. Tople, mekane, pune okusa. Vozili smo se brodom po laguni, gledali pelikane i flamingose, stajali na pješčanim sprudovima koji nestaju kad dođe plima…
Isla Mujeres ili kako izgleda otok s kojeg ne želiš otići
Za razliku od mirnog Holboxa, Isla Mujeres ima malo više života, ali još uvijek s onom ležernom karipskom vibrom. Do tamo se dolazi katamaranom, uz glazbu, sunce i, naravno, piće u ruci. Već taj dio puta ti popravi dan.
A onda stigneš na otok gdje su kuće šarene, uličice uske i pune štandova, sve djeluje toplo i domaće. Ljudi su opušteni, turisti i lokalci miješaju se po kafićima, a atmosfera ti odmah sjedne.
Što smo tamo radili? Ništa posebno. I baš u tome je poanta. Malo smo šetali, jeli najbolji guacamole ikad, plivali u toplom moru, kupili suvenire u šarenim dućanima. Bilo je jednostavno, lagano i baš kako treba.
Na kraju dana, sjeli smo u hladu, gledali palme kako se njišu i mislili: “A da ostanemo još koji dan?”
Cenote koje ne možeš zaboraviti
Iskreno? Prva reakcija bila je: “Špilja, hladna voda, ne hvala.” Ali onda staneš iznad cenote Calavera, pogledaš rupu u stijeni i vidiš ljude kako skaču unutra kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.
I naravno, skočiš i ti. Voda kristalno čista, oko tebe stijene, svjetlost prolazi kroz otvor iznad, a ti samo plutaš i ne vjeruješ da je to stvarno. Nema buke, nema gužve. Samo ti i taj čudesni prizor.
Grand Cenote je još drugačiji. Veći, otvoreniji i savršen za plivanje i ronjenje među stalagmitima i stalaktitima. Neki od nas nisu znali plivati, ali su svejedno ušli. Toliko je sve mirno i sigurno da te jednostavno privuče.
I za kraj, večera s marijačima
Kad smo rekli grupi: “Ajmo za kraj večeru s marijačima”, svi su klimnuli, više onako usput. Nitko nije baš očekivao nešto posebno. A onda, totalni preokret. Hrana, odlična. Atmosfera, vesela. Marijači, neobjašnjivi.
Sjeli smo za dugi stol, okruženi lokalnom glazbom, začinjenim mirisima i smijehom koji je dolazio s obje strane. I to ne onaj fejk turistički dojam. Onaj trenutak kad shvatiš da je putovanje pri kraju, ali si zahvalan na svakom trenutku.
Ovo putovanje nas je oborilo s nogu. Ne samo zbog prekrasnih mjesta koja smo vidjeli, nego zbog osjećaja koji te prati cijelim putem.
Zato ovo putovanje u Meksiko nudimo s guštom. Jer znamo da vrijedi. I znamo da ćeš se, kad se vratiš, sjećati svakog skoka u cenotu, svakog zalaska sunca, svake čaše margarite i svake pjesme koju si čuo s ulice.
Ne brinemo mi samo o hotelima, avionima i transferima. Mi brinemo da ti ovo putovanje ostane u glavi i srcu.
