Sarajevo je gdje je uvijek bilo

Ako Vam je Istanbul daleko, a ljubitelji ste orijentalne kulture, onda je Sarajevo grad za Vas. Grad kojeg svi zovu svojim i kojem se svi vrlo rado vraćaju. U slučaju da se dvoumite pripremili smo za Vas popis stvari koje morate vidjeti u gradu ispod Trebevića.

Baščaršija

Prva i nezaobilazna je svima nama poznata Baščaršija. Mjesto gdje se najviše osjeti utjecaj Osmanskog carstva, miris kave i ćevapa. Ako želite osjetiti dušu grada onda je to ovdje. Na svakom koraku su suveninice sa orijentalnim posuđem, razglednicama, magnetima i sl., kafići koje poslužuju bosansku kafu, ćevabdžinice i buregdžinice. Najljepše od svega na što možete naići su ljudi. Nigdje na svijetu nećete biti primljeni s toliko srca i ljubavi. Sarajlije će Vas osvojiti na prvu.

 

 

Sebilj

Dok ćete šetati Baščaršijom nećete uspjeti izbjeći Sebilj. Mjesto koje vrvi turistima koji se žele fotografirati za uspomenu. Riječ Sebilj je arapskog porijekla i označava “zgradu na putu u kojoj ima vode”. U Sarajevu je bilo više sebilja, ali su izgorili u požaru u 17. st. Ostao je samo ovaj na Baščaršiji izgrađen 1913. godine.

Mješavina kultura

U granicama BiH su vladala dva carstva – Osmansko i Austro-Ugarsko. U to doba je su to bile kao dvije strane svijeta. Istok i zapad. Islam i kršćanstvo. Iako, je Sarajevo grad prekrasnih džamija, dok hodate centrom naići ćete i na katoličku crkvu i na pravoslavnu crkvu te na sinagogu.

Najznačajnija džamija je Gazi Husrev-begova džamija koja je izgrađena 1530. godine. Džamija je bila otvorena čak i za vrijeme posljednjeg rata, iako je pogođena s više od 100 granata. Danas je u obnovljenom stanju i smatra se najznačajnijom džamijom, ne samo u BiH, nego na cijelom Balkanu.

Za vrijeme Austro-Ugarske je porastao broj katoličkih stanovnika i to je potaknulo Sarajlije na izgradnju župne crkve u Sarajevu. Katedrala Srca Isusova je završena 1889. godine. 30. travnja 2014. na trgu ispred katedrale Srca Isusova u Sarajevu svečano je otkriven i blagoslovljen spomenik svetom Ivanu Pavlu II. kao podsjetnik na 1997. godinu kada je Papa posjetio razoreno Sarajevo i vratio nadu mnogima. Dočekali su ga pripadnici svih vjera prisutnih u tom gradu.

Vječna vatra

Svi smo upoznati s opsadom grada Sarajeva 90-ih godina i užasima koje je narod prolazio kroz to vrijeme. Ima nekoliko lokaliteta u gradu koje su podsjetnik na to da se nikad ne zaboravi. Sarajevo je i u daljoj povijesti bilo napadnuto. Jedan od tih lokaliteta je i Vječna vatra koja je spomenik vojnim i civilnim žrtvama u Drugom svjetskom ratu. Napravljen je 06.04.1946. Za vrijeme opsade grada od 1992. do 1995. vatra je bila ugašena. 6. travanj je višeznačan datum u povijesti Sarajeva. Na taj dan 1941. Sarajevo je prvi put bombardirano od strane Wermachta, na isti dan 1945. su ga jugoslovenske partizanske jedinice oslobodile od fašističkog okupatora, a 6. travnja 1992. započela je opsada grada.

 

Tunel spasa

Tunel spasa je naziv za sarajevski ratni tunel koji je napravljen tokom opsade Sarajeva 1993. godine. Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je dva teritorija koja su bila pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine (Dobrinja i Butmir), pa se tako i tunel zvao “Tunel D-B”. Tunel je dužine 785,5 m, širine oko 1 m i visine oko 1,5 m, iako je na nekim dijelovima visina i do 1,8 m. Tunel je bio najstroža tajna Sarajeva jer su kroz njega u Sarajevo stizali hrana, oružje, cigarete itd.

 

Sarajevska ruža

Sarajevske ruže su spomenici na opsadu grada od 1992. do 1995. godine. Na grad je palo na desetine tisuća granata koje su ostavile duboke tragove. Granate koje su eksplodirale prilikom udara u asfalt ostavile su trag u obliku cvijeta. Ovi „cvjetovi“ su, u spomen na užase koje su Sarajlije preživjele tokom najduže opsada jednog grada u modernoj povijesti. Nakon rata su ispunjeni crvenim voskom i Sarajlije ih zovu “Sarajevske ruže”. Najupečatljivije su one Sarajevske ruže koje se nalaze na mjestima najvećih pogibija Sarajlija.

 

Vrelo Bosne

Nezaobilazna destinacije je Vrelo Bosne, izvor rijeke Bosne. Spomenik prirode koji je pod zaštitom UNESCO-a. Ovo je omiljeno izletište Sarajlija jer je za vrijeme ljetnih mjeseci na Vrelu Bosne temperatura nekoliko stupnjeva niža nego u samom gradu. Ovo područje stanište je različitih biljnih i životinjskih vrsta, od kojih su neke endemske. Mala Bosna, vodotok u koji se ulijeva šest izvora, stanište je autohtone vrste potočne pastrve.

Sahat kula

U blizini Gazi Husrev-begove džamije se nalazi Sahat kula, jedina u svijetu koja mjeri lunarno vrijeme “a la turca”. Vrijeme usklađeno prema pet dnevnih namaza (islamskih molitva). 2006. godine je Povjerenstvo za očuvanje spomenika donijelo odluku da se ova građevina proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Inat kuća

Priča o Inat kući i Sarajliji Benderiji započinje u vrijeme kada je Austro-Ugarska vlast u Sarajevu krenula u izgradnju gradske Vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu (1892 – 1894.). Kako bi se pripremila parcela za izgradnju bilo je neophodno srušiti Benderijinu kuću. Benderija se tome protivio, ali je na kraju prihvatio i rekao: “Begenisem, ali prenesite mi kuću na drugu stranu da ja gledam svoju Miljacku.” Benderija je svakog dana sjedio uz Seher-cehajinu ćupriju i promatrao kako radnici prenose dijelove njegove kuće i podižu je na drugoj obali. Kada je osvanula na drugoj strani rijeke, Benderijinu kuću prozvali su “Inat kuća”. Ona i danas stoji na istom mjestu, prkosi svim vladama i simbolizira bosanski inat! Danas je Inat kuća restoran sa tradicionalnom bosanskom kuhinjom, čiji je interijer projektirao jedan od najznačajnijih suvremenih bosanskih arhitekata – Amir Vuk Zec. Ispred ulaza u nju stoji natpis: “Bila sam na onoj strani, ali pređoh vamo iz inata.

Vijećnica

A s druge strane Miljacke je Vijećnica. Zbog njene unutrašnjosti je nazivaju i Sarajevska ljepotica. Izgrađena u vrijeme Austro-Ugarske predstavlja simbol susreta civilizacija te je najbitniji simbol grada. Zgrada je otvorena 20.04.1896. godine. Nakon Drugog svjetskog rata je tu bila smještena Nacionalna i univerzitetska knjižnica BiH. Tokom posljednjeg rata, u noći između 25. i 26. kolovoza 1992. godine, Vijećnica je zapaljena. Izgorjelo je gotovo 90 posto knjižnice, a sama zgrada je postala simbol opsade i tragedije Sarajeva. Rekonstrukcija Vijećnice započela je 1996. godine, a svečano otvorenje obnovljene Vijećnice bilo je 9. srpnja 2014. godine, na Dan Europe i Dan pobjede nad fašizmom.

 

 

Sarajevo je gdje je nekad bilo i ostat će uvijek na istom mjestu brinući o svojim Sarajlijama i iščekujući sve koji čeznu za tim gradom.

 

Naše programe za Sarajevo možete pronaći na sljedećem linku: https://g-o.hr/putovanje/sarajevo-novo/

 

Ako ste za varijantu Sarajevo i Mostar, imamo i to pripremljeno za Vas: https://g-o.hr/putovanje/sarajevo-mostar/

 

Sve upite šaljite na go@g-o.hr

Nadamo se da se uskoro čujemo 🙂

 

Do tada,

GO with a smile, gdje god bili 🙂